Tici u zatvoru (2)

Gledam tebe, tico mala,
I skučene tvoje dvore,
Pa se pitam: kako ti je
Bez tvog druga i bez gore?

U tavnome sjenu kruga,
Gdje se bol i tuga slama,
Zar ti srce jošte živi,
Milim glasom u pjesmama?

Laki polet tvoga krila
Svezala je žica pusta...
Mjesto gore nad glavom ti
Tvrdih žica mreža gusta.

Izumrli slatki časi,
Kad se ono sunce rodi!
Ti sa grane pozdravljaš ga
Slatkom pjesmom u slobodi!

A sad tude, u zakutku,
Međ' zidinam' mračnog dvora,
Niti znadeš, kad je veče
Ni kad sunce budi zora.

Ista uv'jek tavna sjenka,
Na žičani dvor ti sl'jeće,
A ti pjesmu milu pjevaš
K'o da j' srce puno sreće.

„Ko mi može pjesmu uzet,
Što potiče iz mog srca,
Sa plamena mog ognjišta
Na kom nadom vrije krvca?!

„Ko mi može pjesmu uzet,
Kad ljubavi izvor tekne,
Po talasi mog izvora
Moja pjesma da zajekne.

„Lanac! Gvožđe! Lomno tj elo
Malaksaće u tom b'jesu,
Duh moj čili slobodan je,
Misli moje slobodne su!

Što god živi izumr'jeće,
Neko s tutom, neko sladom,
Ja ću s pjesmom na ustima
A u srcu vrelom nadom!

Ja na brdu - zora sviće,
Vas miriše kraj,
A rosica na cvjetiće
Prosula je sjaj.

U rumenu mile zore
Jedna zv'jezda sja,
Mrakovi se s njome bore -
Danica je ta.

Podig o se oro suri -
Krilim' goni mrak,
I soko se s njime žuri,
Polet mu je jak,

U tišini, u milini,
Slušam tičji hor;
Pogled bacih: - u daljini
Jedan srušen dvor...

Vas u gustoj crnoj tami
Krije mu se lik,
(Iz daljine izgleda mi
Kao mučenik.)

Sve mu mrtvo, mukom muči,
Iščezno mu glas,
Katkad samo sova buči -
Noći na užas.

Kam po kamen sve se ruši,
Hladan kao led,
A u zmiskoj crnoj duši,
Otrova je jed.

Prema njemu ona stala -
Ta on joj je rob...
Sa radošću zaciktala,
Njegov vidi grob...

Po njemu se bršljan vije.
S kraja do na kraj, -
K'o da tužne suze lije
Za minuli sjaj...

Oh, i jeste slavan bio
Obasjav'o nas,
Ali ga je porušio
Jedan tužni čas...

Na njemu je sunce sjalo
Rasipalo moć,
Al' se sunce stropoštalo
Prikrila ga noć...

Na njemu je odsjajivo
Zlatni sreće cv'jet -
Više njega soko živo
Razavio let.

Pa se pitam ovdje sada,
Pijuć cvjetni mir,
I gledajuć kako pada
Iz kamena vir:

Kada će se porušeni
Obnoviti dvor?
Kad će s'njega crna sjeni
Poći na umor?

Kad će sunce, što još spava,
Rasvijetlit' noć?
Kada će mu prošla slava
Raširiti moć?

K'o da čujem odgovora,
K'o da šapće cvjet:
Kada svane sloge zora,
Srca bratski splet.