Putnik

Ne mogu dalje! Ovdje ću stati,
Gora će meni pokoja dati.

Gora je vazda primala one
Što ljuto pate i što ih gone.

Noć je svijetla, meka i plava;
Miriše zemlja, miriše trava.

Popale sjenke, a kao srma
Planinski potok teče iz grma.

Preda mnom doli maleno selo
Pod tankim dimom u san se svelo.

Pred njim rijeka poljem krivuda,
I zrelo klasje njiha se svuda.

Ovdje pod jasen mirno ću leći
I san će tiho kô potok teći.

Miriši, ropo, mirisom zdravim!
Pokri' me, nebo, pokrovom plavim!