Pred raspećem

Hoću da živim životom čovjeka:
Hoću da ljubim, da trpim i stradam,
U svojoj vjeri da se dobru nadam
Štono će doći kô sveta rijeka

Da grijeh spere! Moju kletvu niko
Dočuti neće, bace li se na me;
Na ljudsku pakost ja sam davno svikô,
I znam da sunce ne boji se tame...

Proročkim glasom budiću iz groba:
Istinu mrtvu i slobodu roba
Što sputan sunca zavičajna žudi.

I krvlju svojom preliću sve pute
Idući tebi, i vjerujuć u te,
Uskrsli brate potištenih ljudi!