Oj potoče!

Oj potoče, što si tako
Sjetan, tužan, bolan jako?
Radosti ti mino roj...
Tvoje lice bješe prije,
I krasnije, i milije,
Veseliji žubor tvoj.

A sada te, oj potoče,
Kao golo to siroče
Obuzela tuga, vaj,
Al' znam zašto: tvoja dola
Ostala je pusta, gola -
Ne miriše već joj kraj.

Uvehnulo tvoje cv'jeće,
Oko njega ne obl'jeće
Sitnih čela skladan roj;
Zaćutao slavuj lugom,
I on jadi s tobom - drugom, -
Umuko mu slatki poj...

I nebo se prom'jenilo,
Nije više plavo, milo -
Oblak krije sunčev sjaj...
Vihor bjesni sa svih strana
Pa uvelo lisje s grana
U daleki nosi kraj...

Sve je tužno... Oj potoče,
Ostao si k o siroče,
Al' ne gubi blagi nad!
Opeta će doć' iroljeće,
Zamirisat tvoje cvJeće,
Tvoje duše milje, slad!