Nemilosnom bogatašu (2)

Al' si sretan, bogatašu,
Imaš srebra, zlata;
Uživanja razna
Od Boga ti data.

Bez muke i briga
Sjediš u tvom stanu,
A od leda mrzne
Srce sirotanu.

Kao guja cvili,
Pa te tužan moli,
Da mu dadeš hljeba,
Da gladi utoli.

A ti kanda ne znaš,
Ne čuješ mu glasa,
Ne razum'ješ muku,
Strepnje i užasa.

Na mekanoj svili,
Pokraj tople peći,
U spokojstvu ležiš,
U najvećoj sreći.

Al' sjeti se, sjeti
I tog sirotana,
Pomozi mu sada
Sred čemernih dana.

Ud'jeli mu jadnom,
Ne goni ga s praga,
Oh, tako ti Boga!
Oh, tako ti blaga!

Imaj srce, s kojim
Osjećaj se spaja;
Ne zaborav' na to
U svili, sred sjaja.

Vrši dužnost svoju,
Budi srcem čovjek,
Sirotana tješit'
Slava ti je dov'jek'.
Ud'jeli mujadnom,
Ne goni ga s praga,
Oh, tako ti Boga!
Oh, tako ti blaga!