Nemilosnom bogatašu (1)

Pop'o si se sred milina,
Dvor ti zlato, svila krasi;
Bogataš si od davnina -
Al', čovječe, prašina si.

Sirotinja tuži, cvili,
U jadu joj teku časi,
A ti ležiš u toj svili 1
Al', čovječe, prašina si.

Do ušiju dopiru ti
Sirotinjske muke glasi,
Ti prezireš taj glas ljuti -
Al', čovječe, prašina si.

Ti je goniš, a ne vidiš
Kako suzom lice kvasi; -
Ti si silan, ti s' ne stidiš -
Al', čovječe, prašina si.

Zamalo ćeš, oj smrtniče,
Na svijetu tako biti,
Zamalo ćeš, oj smrtniče,
Jer ć' i tebe zemlja skriti.

Preminuće sva milina,
Ostavićeš svo/e dvore; -
I oni će bit' prašina
Vremena će da ih sore.

Imaj srca! Budi čovjek!
Nek' te djela dižu svude,
Pa ćeš tako živit' dov'jek' -
I kad tjelo prah ti bude!