Na Stražilovu

Koliko puta tebe pohodih mišlju mladom
I ljubljah tvoja mjesta miline rajske puna?!
U sanku kol'ko puta šetah se tvojim hladom.
I slušah slatke pjesme iz tvojih gustih džbuna -
Što 'no ih male tice, kazujuć' radosti svoje
Veselo poje!

Ali i na javi pohodi tebe, evo,
Sin kršne Herceg-zemlje, oj goro puna slada!
Gdje no je mlađan Branko najslađe pjesme pjev'o
I gdje mu zlatni spomenik u slavi blista sada,
Spomenik, koji ako vrijeme jednom sruši,
U Srpstva neće duši.

Oj, druzi! Braćo mila! Dignimo pehar gori
Žarkog i ljupkog vina - što nam ga Srijem dava,
Kliknimo jasno skupa, nek se do neba hori,
Neka po Stražilovu zašumi cv'jeće i trava:
Slava ti, Branko, slava!