Moja soba
Aleksa Šantić
Jedan krevet, astal, knjige u ormaru,
U kutu bačene novine bez broja,
I lik majke moje visi o duvaru
uz ikonu, — eto, to je soba moja.
Malena. No meni velika je bašta,
Gdje nad potocima tihim trepte jošte
Leptirice sjajne mojih snova, mašta,
Radosti i sreće, mira i milošte.
Ovdje mi je kao da sam gdje u strani
Visoko, pod svodom duga uzdrhtani'
U kojima rano proljeće se kupa...
Ovo je krletka topla duše moje;
Kroz njen mali prozor ona leti, poje,
I sjaj zlatni pije iz nebeskih kupa.