Mati

Mati! Mati! Mila mati!
Oh da mi je samo znati,
Moju ljubav iskazati
Prema tebi, što mi sja!
Viđela bi, da jvrelija
Od sunašca što 'no sija,
I od suze da | čistija,
Od ljubice nježnija!

Ali opet, nije taka
Uzvišena, bujna, jaka,
Vrela, topla, silna, žarka,
Majko moja milena,
Kao što s u tvoji grudi
Prema tvome sinku budi,
Bez prestanka gdje mu rudi
Sreće zora rumena!

Pa šta ću ti, mila mati,
Za tu čistu ljubav dati?
Kakvim će te darivati
Darom dobri sinak tvoj?
Kako tebi da isplati
- Oh da mu je samo znati!
Mila, draga, dobra mati,
Oko njega truda znoj?

Oh, čujem ti r'ječi mile:
„Isplata mi sva je, sine,
Čini dobra i vrline,
Vjeran budi rodu tvom!
Čuvaj jezik, vjeru svoju,
Za nju gini i u boju -
Nek' guslari sl'jepi poju
O tvom djelu junačkom!"

Pa ja ti se kunem, mati,
Da ću ime čuvat' znati
Kunem ti se nebom, mati,
I svom mukom roda mog:
Do poslednjeg dana, trena
Da ću kao kruta st'jena
Stati čela uzgorena
Na braniku doma svog.