***

Obeščašćeno i kukavno doba,
Epoho mrla i rugobe trajne
U dubokijem tamnicama groba,
Gdje leže sunca i istine sjajne,

U tvome moru blata razum grca,
I nigdje kopna ni obala tvrdi'!
Lešino gnjila rascrvana srca,
Sa tvoga smrada trag bogova smrdi.

Plodovi tvoji zlatni su kumiri,
Izdajstvo misli, torture, sindžiri,
Guba i porod gnojavijeh grudi.

I ja se, evo, tvojim smradom trujem,
I svoj nos stiskam i na tebe pljujem,
Rugobo gnusna bez časti i ljudi.