Sanak male Vide

Al' sam l'jepo, majko mila,
Noćas snila:
Međ cvjetići šarenkasti
Ja sam bila.

Oko njih je ljepuškasti
Leptir let'o
I krunice mirisave
Ljubeć' kreto.

Pružila se ruka moja
Da g' uhvati,
Ali zaman, brzo leti,
Mila mati!

I tičica divno jato
Skupilo se,
Pjesme im se preumilne
Svud raznose.

Kad na jednom, iza gore,
Majko mila,
U duvaku tananome
Leti vila.

A u ruci nosi v'jenac,
Oh milina!
U v'jencu je divnih ruža,
Divnih krina.

A na jednom krinu slova,
K'o od zlata,
Slova vele: „Neka ljubi
Bratac brata!

„Jer je ljubav temelj čvrsti
Svakoj sreći;
Gdje nje ima neće majci
Suza teći,

„Vrelo snaga, vrelo moći
Iz nje lije,
I sunašce nju zasjava
Najradije.

Ono diže kvoz mrakove
Do slobode!
Za to njeguj ljubav, slogu,
Srpski rode!"

Ja moradoh ove r'ječi
Triput štiti,
Moradoh ih i naizust
Naučiti.

„Kad s probudiš", vila reče,
„Da ih znadeš,
I kom treba pouk ovi,
Da ga dadeš".

I ja moram svakom pričat',
Što sam mala
Na vijencu 6'jele vile
Pročitala.